Spasimo Andriju i njegovu majku iz kontejnera da se izbori sa bolesti

Dok moja majka i ja gladujemo u kontejneru bez osnovnih uvjeta za život, svaki sat nam je presudan jer nemam od čega platiti čak ni prijevoz do zagrebačke bolnice na neophodno liječenje. Preklinjem vas da nam pomognete odmah, jer nas siromaštvo i prazan stol ubijaju brže od samog raka i mi sami ovo sutra nećemo dočekati.

Ja sam Andrija Mandić i nakon više od dvadeset godina teške borbe s bolešću, prvi put u životu prisiljen sam javno moliti za pomoć jer moja majka Marta i ja doslovno nemamo što za jesti. Moje liječenje od limfoma na Rebru u Zagrebu zahtijeva česta putovanja iz naše Vukovarsko-srijemske županije, ali mi te putne troškove, dodatne lijekove i osnovne životne potrebe ne možemo pokriti od njenih 250 eura socijalne pomoći.

Živimo u stravičnom siromaštvu, bez vode i kupaonice, prvo u staroj kući uništenoj nevremenom, a sada u kontejneru, dok mjesecima očajno čekamo na odobrenje državne pomoći za tuđu njegu. Sramota me je što ovo pišem, ali postajem očajan jer bez vaše donacije neću moći ni platiti put da stignem do bolnice, a kamoli preživjeti ovu tešku svakodnevicu.

Zbog gubitka prebivališta jedno vrijeme sam bio tretiran kao beskućnik bez zdravstvenog osiguranja, a sada nam je vaša solidarnost doslovno jedini spas da kupimo hranu i osiguramo moj nastavak liječenja. Mi ne tražimo nikakav luksuz, već samo hitnu šansu da preživimo ove najteže dane i jednom dobijemo osnovne ljudske uvjete za život dostojne čovjeka.

Molim sve dobre ljude da ne okrenu glavu od naše patnje i da nam pomognu koliko mogu, jer moja majka i ja drugi izlaz iz ove noćne more zaista nemamo. Vaša podrška nam je jedina nada da se izborimo sa surovim siromaštvom koje nas trenutno ubija brže od svake bolesti.