Anksioznost: kako je prepoznati i kako pomoći

Iskustvo blage tjeskobe prihvaćamo kao dio našeg života, jer se svakodnevno suočavamo s raznim izazovima. Međutim, kada razina ove tjeskobe postane previsoka i često nekontrolirana, postaje nemoguće obavljati uobičajene svakodnevne zadatke. Tjeskoba i strah postaju toliko stalni dio njega da često dovode do napadaja panike. Anksioznost definiraju kao jednu od modernih bolesti, što je dovelo do rasprave o tome koliko je važno paziti na svoje mentalno zdravlje. Pandemija Covida -19 dodatno je pridonijela njegovom širenju, što je zauzvrat učinilo ovaj problem vidljivijim. Problem o kojem se počelo puno otvorenije govoriti, a ne gurati pod tepih, kako je to ranije obično bio slučaj.

Koje su osnovne vrste anksioznosti?

Anksioznost može imati različite manifestacije i jednako različite uzroke njezine pojave. Na primjer, generalizirani anksiozni poremećaj uključuje stalnu i pretjeranu zabrinutost, tjeskobu oko svakodnevnih problema kao što su zdravlje, posao ili financije. Obično ga je teško kontrolirati i utječe na to kako se fizički osjećate. Često se javlja zajedno s drugim anksioznim poremećajima ili depresijom. Socijalna fobija ili socijalni anksiozni poremećaj uključuje visoku razinu tjeskobe u društvenim situacijama zbog straha od odbijanja i procjene od strane drugih.

Panični poremećaj uključuje ponavljajuće epizode iznenadnih osjećaja intenzivne tjeskobe ili terora koje dosežu vrhunac unutar nekoliko minuta, a zatim se javljaju u takozvanim napadima panike. To pak može dovesti do tjeskobe da će se ponovno dogoditi ili do izbjegavanja situacija u kojima su se dogodile. Agorafobija se također smatra vrstom anksioznog poremećaja. Uključuje izbjegavanje ljudi, gužve, mjesta i situacija koje također mogu dovesti do napadaja panike. Javlja se osjećaj bespomoćnosti koji dovodi do svjesne izolacije od vanjskog svijeta.

Specifične fobije, koje ponekad razvijemo tijekom vremena ili u određenim situacijama, također su manifestacija anksioznosti. Na primjer, strah od životinja, insekata, mjesta ili ljudi, kao što je klaustrofobija, koja uzrokuje tjeskobu zbog zatvorenih ili uskih prostora. Tome se pridodaje stalni strah od problema s fizičkim zdravljem. Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) također je vrsta anksioznog poremećaja, u kojem se razne opsesije manifestiraju kroz ponavljajuća, rutinska ponašanja kao način suočavanja s anksioznošću. Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) razvija se nakon proživljenog traumatičnog životnog događaja. Uključuje uznemirujuća sjećanja, flashbackove, noćne more i poteškoće sa spavanjem, a često se javlja iznenada, čak i nakon što je prošlo neko vrijeme od negativnog iskustva.

Kako prepoznati simptome anksioznosti?

Jedan od glavnih simptoma anksioznih poremećaja je poteškoće u suočavanju sa strahovima i brigama. Uobičajeni znakovi i simptomi tjeskobe uključuju osjećaje nervoze, nemira ili napetosti, kao i osjećaj nadolazeće opasnosti i panike. Anksioznost može učiniti da se osjećate uplašeno ili nemoćno, kao da će se nešto loše dogoditi ili da ste u opasnosti. Fizički se manifestira ubrzanim radom srca, ubrzanim disanjem, znojenjem, drhtanjem te osjećajem slabosti ili umora. Anksioznost možete prepoznati i po nedostatku koncentracije, problemima sa spavanjem i gastrointestinalnim problemima. I dok se obična tjeskoba može lako kontrolirati, u njezinu slučaju te kontrole nema, što dovodi do stalnog izbjegavanja stvari koje izazivaju paniku i tjeskobu. To može utjecati na vaš svakodnevni život jer previše brinete o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti i teško vam je razmišljati o bilo čemu drugom.

Uzroci tjeskobe nisu u potpunosti razjašnjeni, kao ni oni zašto neki ljudi dođu do točke u kojoj im ona smeta u životu. Vjeruje se da brojni čimbenici pridonose anksioznim poremećajima, a žene imaju veću vjerojatnost da će ih razviti nego muškarci. Stvari koje mogu dovesti do ove vrste poremećaja nazivaju se čimbenicima rizika. To bi mogao biti traumatski događaj koji povećava rizik od posttraumatskog stresnog poremećaja. Imati neki drugi mentalni poremećaj, poput depresije, također je faktor rizika. Emocionalno, fizičko i seksualno zlostavljanje ili odbacivanje od strane roditelja u djetinjstvu također je povezano s anksioznim poremećajima koji se manifestiraju kasnije u životu. Nisko samopouzdanje, stresni ili negativni životni događaji, kao što su gubitak voljenih osoba, ozbiljna bolest ili briga za nekoga tko je bolestan, također mogu učiniti da se osjećate preopterećeno i tjeskobno. Zlouporaba alkohola i droga također može pridonijeti pojavi anksioznih poremećaja, a neki ljudi koriste te tvari posebno kako bi sakrili ili ublažili simptome anksioznosti. S vremenom mogu nestati, ali se mogu i pogoršati, stoga je dobro na vrijeme poduzeti mjere i potražiti liječničku pomoć kako biste se vratili normalnom ritmu života.

Što može pomoći kod povećane anksioznosti?

Kada simptome postane teško kontrolirati i osjećate se kao da ste u krizi, da ste neadekvatni čak i u obavljanju normalnih dnevnih obaveza, bilo bi dobro konzultirati stručnjaka. Anksiozni poremećaji se obično liječe psihoterapijom, lijekovima, a ponekad se preporuča kombinacija oba. Psihoterapija može koristiti specifične vrste terapija, kao što je kognitivno-bihevioralna terapija ili terapija izlaganjem, koje se posebno usredotočuju na rješavanje strahova koji su u osnovi anksioznog poremećaja i pomažu u izgradnji načina razmišljanja i ponašanja koji vam pomažu da se osjećate manje tjeskobno i uplašeno.

Što se tiče lijekova, oni ne liječe anksiozne poremećaje, već pomažu u ublažavanju simptoma, osobito ako je kriza teža i dugotrajnija. Ponekad se propisuju antidepresivi koji se koriste za liječenje depresije, ali mogu biti korisni i u liječenju anksioznih poremećaja. Mogu pomoći u kontroli raspoloženja ili stresa. Možda ćete morati isprobati nekoliko različitih vrsta prije nego što pronađete onu koja poboljšava vaše simptome, a dobro je znati da djeluju kumulativno prije nego počnu djelovati. Benzodiazepini se također koriste za smanjenje simptoma tjeskobe, napadaja panike ili ozbiljnog straha i tjeskobe. Iako se ponekad koriste za generalizirani anksiozni poremećaj, imaju i prednosti i nedostatke. Obično djeluju brže od antidepresiva, ali mogu izazvati i ovisnost. Druga važna stvar koju treba znati je da ih treba prestati postupno, a ne naglo, jer se simptomi tjeskobe mogu ponovno pojačati. Ponekad se propisuju beta-blokatori za ublažavanje fizičkih simptoma kao što su ubrzani otkucaji srca i drhtanje, ali oni pomažu samo kratkotrajno i mogu se koristiti "po potrebi" za smanjenje akutne tjeskobe. Odabir pravog lijeka, doziranja i plana liječenja treba biti učinjen pod nadzorom stručnjaka i biti potpuno individualiziran za osobu i njezino zdravstveno stanje.

Što više znate o uzrocima tjeskobe, bit ćete bolje pripremljeni za upravljanje simptomima i lakše ćete upravljati krizama. Osim terapije i lijekova, ponekad je dobro promijeniti i neke dnevne navike. Na primjer, možete smanjiti hranu i pića koja sadrže kofein, kao što su kava, čaj, kola, energetska pića i čokolada, jer mogu pogoršati simptome anksioznih poremećaja. Alkohol također treba prestati ili barem ograničiti, kao i sve ono što dodatno uzbuđuje živčani sustav. Vježbajte više jer brza aerobna vježba, trčanje i vožnja bicikla pomažu smanjiti stres i poboljšati raspoloženje. Vježbanje joge također neizmjerno pomaže u tome. Problemi sa spavanjem i anksiozni poremećaji često idu ruku pod ruku. Stoga je važno stvoriti opuštajuću večernju rutinu prije spavanja koju ćete svakodnevno ponavljati - to može biti ispijanje čaja, opuštajuće kupanje ili tuširanje, čitanje omiljene knjige. Za opuštanje se preporuča i meditacija, no dobro ju je činiti svakodnevno, čak i 10-15 minuta, osobito prije spavanja. Zapisivanje svojih misli u bilježnicu prije kraja dana može vam pomoći da se opustite kako se ne biste cijelu noć borili s tjeskobnim mislima. Pomažu i susreti s obitelji i prijateljima. Ljudi koji imaju blisku grupu prijatelja koji ih podržavaju i razgovaraju s njima imaju nižu razinu socijalne anksioznosti. Nekim ljudima pomaže i ohrabruje razgovor s drugima koji imaju iste simptome i osjećaje. Stoga biste mogli potražiti grupnu terapiju ako vam je lakše razgovarati pred grupom stranaca, jer je često u takvim situacijama osoba sklonija podijeliti osobnije brige i brige.

Ne gubite vrijeme i brzo i jednostavno pokrenite kampanju u nekoliko jednostavnih koraka.

Kako možemo pomoći prijatelju koji je u kriznom stanju i pati od tjeskobe organiziranjem dobrotvorne akcije putem platforme za prikupljanje sredstava PavelAndreev.ORG

Kao što smo spomenuli na početku, sve više ljudi pati od napadaja anksioznosti, no ne može si svatko priuštiti psihoterapijski tretman (koji obično može trajati godinama), kao ni dugotrajno uzimanje lijekova. U isto vrijeme, kada anksiozne krize postanu češće, ova pomoć je potrebna. Stoga vam online prikupljanje sredstava putem platforme PavelAndreev.ORG daje priliku organizirati dobrotvornu akciju za bliskog prijatelja, kolegu, susjeda ili jednostavno za osobu kojoj želite pomoći.

Logiranjem na stranicu i praćenjem koraka vrlo je jednostavno pokrenuti kampanju, barem tehnički. No puno je važnije kako ćete predstaviti priču osobe za koju želite da se prikupljaju sredstva. Stoga morate napraviti emotivnu priču s kojom se publika može poistovjetiti, pokazati kroz što ta osoba prolazi. To pomaže u pronalaženju donatora i olakšava dijeljenje prikupljanja sredstava na društvenim medijima. Da, nakon što kreirate svoju kampanju putem platforme za prikupljanje sredstava PavelAndreev.ORG, ne zaboravite koristiti društvene mreže kako biste proširili svoj cilj i doprli do više ljudi putem javne objave. Podijelite ga kroz svakodnevnu komunikaciju s kolegama, rodbinom i poznanicima koji bi također doprinijeli širenju ove crowdfunding kampanje i koji će ga također podijeliti.